CARCHARODON CARCHARIAS (PU)
Cijeli tjedan trajale su pripreme. Popravljala se stara tunera u uvali Perčin, tražile su se po konobama i šufitima stare mreže te poptom popravaljale i krpale, pravili su se i oštrili harpuni, izrađen je veliki čelični kavez, nabavila se odlična ješka, dogovarala se i uvježbavala strategija lova, a sve kako bi sve bilo spremno za taj dan i lov na Njega.
Kad je došao taj dan, u uvali Perčin ispod stare tunere, postavljena je velika bova sa koje su u more visila 3 debala lanca na čijem je svakom kraju na ogromnim kukama za meso visio po jedan veliki, friški, krvavi komad tune. Okupilo se i dosta zantiželjnih mještana i starih ribara, ali i došljaka i ribara iz ostalih okolnih mjesta, pa čak i iz Rijeke. I točno kad je bilo i planirano pojavio se On, velika puležanska bijela psina (Carcharodon carcharias PU).
Približivši se uvali zastao je na trenutak te napravio nekoliko krugova kao da odmjerava ribare koji su nalazili na rubovima uvale u barkama. Nakon izviđanja strelovito se zaletio prema ovješenim komadima tune. Kad se potpuno približio ješki začuo se glas voditelja lova s vrha tunere: “Tira, tira”. Bio je to znak ribaraima da krenu mrežama zatvarati uvalu i približavati se psini. Čim su mu se dovoljno približili uključile su se i barke na kojima su bili ribari s harpunima. Primjetivši da je opkoljen mrežama i ribarima s harpunima, psina je podivljala i započela je bespoštedna borba. More se pjenilo, kuhalo, psina je skakala iz mora po nekoliko metara, bacala se i otimala, zamahivala repom pokušavajući oboriti kojeg ribara u barci. Na čas bi se činilo kao da ribari imaju prednost te da će uspjeti utjerati psinu u priprmljeni čelični kavez, a već u drugom trenutku izgledalo je da psina samo što ne probije obruč od mreža i oslobodi se te pobjegne. Ljudi na obali bodrili su ribare povicima: “Ajde, ajde, imate ga, izdržite još malo”, ali ribari ih nisu mogli čuti u sveukupnom metežu. Borba je trajala dugo, već se skoro ušlo u četvrti sat kad je psina snažnim zamahom repa uspjela srušiti jednog ribara s harpunom, a potom i probiti mrežu i s plijenom u zubima pobjeći. Izašavši iz uvale uputila se prema Krčkom mostu. Ribari su na trenutak bili malo žalosni zbog neuspjeha, ali su brzo shvatili da je vrijeme pred njima i da će biti još prilika za ovakve ulove.
Kasnije je Ive koji radi kod Frana Bodula na koći, čiji je kunjado sada baraba na trajektu Brestova, a kao mlad tukao mnoga mora, rekao da je barba ispred Porozine, pokušavajući po olujnoj buri isploviti, ispred prove svog trajekta vidio bijelu psinu s zabijenim hrapunom u leđima i rekao:“ Va svojih trejsetpet let na moru sam sača videl, ma ovakovu beštiju još nisan”.
A.G.
PRIOPĆENJE UPRAVE KLUBA
U cilju objektivnog informiranja, želimo informirati javnost da tijekom kao i poslije odigravanja utakmice 6. kola Superlige Sv. Jakov – Pula nije bio organiziran nikakav lov na morskog psa, da nije nikakvom morskom psu ništa napravljeno nažao kao ni bilo kojem drugom živom morskom organizmu uključujući tu i periske. Dapače, naše sportske prijatelje iz Pule smo ugostili kao i sve druge dosadašnje goste te ćemo to i dalje nastaviti činiti.
Gornji tekst je plod fikcije i mašte gore potpisanog ludog autora.