Ovaj vikend na rasporedu je bila uzvratna utakmica polufinala doigravanja za prvaka u koju su Puležani ušli u kompletnom sastavu za razliku od prve utakmice kad im je nedostajao Stjepčević. Naša ekipa je bila također kompletna… zapravo i nije jer na komentatorskom mjestu nedostajao je Luce.
Nakon odlične utakmice prije tjedan dana u Puli, gdje se je uz malo više sreće i spretnosti moglo doći do boda početak ove utakmice gotovo da nije mogao biti bolji. Pobjede trojke, Filipa u krugu i Lovra u pojedincu protiv Marina Miličevića te bod para Karla i Petza donio je vodstvo od 7:1 nakon prvih igara.
U brzincima Živolić je opravdao ulogu favorita protiv Filipa, a Marino s 48/48 nije dopustio ni milimetar šanse Adrianu da ga iznenadi kao u prvoj utakmici. No, iznenađenje će uslijediti nešto kasnije.
Za razliku od prve utakmice oba precizna su otišla na stranu gostiju. Neven se malo kasno probudio i nije mogao više sustići protivnika i postići više od časnog poraza, dok Lovrovih odličnih 23 punata nije bilo dovoljno jer je Stjepčević pogotkom balina na zadnjoj poziciji otišao na 28 punata i donio svojoj ekipi preokret od 7:1 na 7:9. Činilo se tada svima da će Puležani nakon štafete u zadnje igre ući s komotnih 11:7.
Činilo se svima osim Filipu i Adrianu. Filip i Adrian u štafeti odigrali su maestralno i daleko najboljoj štafeti lige nanijeli prvi poraz. Od početka pratili su ritam gostiju te sredinom igre dočekali njihove promašaje te na kraju sa svega 3 promašaja došli do velike pobjede 56:50.
Na krilima te pobjede sjajno se ušlo i u zadnje igre. Par Lovro i Filip brzo stječe veliku prednost, dok druga dva para na središnjim jogovima sigurnom igrom drže protivnike na rezultatskoj distanci te dvadeset pet minuta prije kraja imaju značajnu prednost. Istovremeno Karlo u pojedincu protiv Živolića je u egalu.
I onda dvadesetak minuta prije kraja kada su gosti bili boksačkim riječima stjerani u kut i na konopcima potpuna blokada na dva središnja joga. Izgledalo je kao da je srce ludo htjelo, pumpalo krv, ali kisik nije dolazio gdje je trebao, a onda i ruke i noge posustaju. Do kraja utakmice jednostavno ništa nije polazilo za rukom. Na kraju Karlo je došao do 7:7 što nije bilo dovoljno za više od konačnih 12:14.
Šteta, jer gledajući unazad propuštena je prilika i u Puli i u revanšu na Podvežici. Realno, po igri, dečki su zaslužili barem treću utakmicu.
Gledano cijelu sezonu sportski cilj je ostvaren ulazak u doigravanje i sjajne dvije predstave u doigravanju protiv glavnog favorita za naslov prvaka pokazuju da se može i protiv najboljih. Na kraju još jednom, prava šteta što se nije izborila treća utakmica.
A finale?
THIS TIME NEXT YEAR …
